Rastuća epidemija gojaznosti
Globalna kriza gojaznosti Stope gojaznosti rastu alarmantnim tempom širom sveta, ali većina zemalja ostaje nespremna da se uhvati u koštac sa ovom krizom. Podaci pokazuju da dve trećine zemalja (126 od 194) ili ne sprovodi nijednu od pet ključnih politika protiv gojaznosti ili sprovodi samo jednu od njih. Što je još više zabrinjavajuće, samo 7% zemalja ima zdravstvene sisteme koji su adekvatno pripremljeni za suočavanje sa rastućom epidemijom gojaznosti.
Prekomerna težina i gojaznost su glavni faktori rizika za nezarazne bolesti (NCD) kao što su dijabetes, rak, bolesti srca i moždani udar. Ovi uslovi su odgovorni za 1,6 miliona ranih smrti godišnje, nadmašujući smrtne slučajeve uzrokovane saobraćajnim nesrećama.
Svet ne uspeva da ispuni svoje ciljeve zaustavljanja porasta gojaznosti i dijabetesa, kao i smanjenja smrtnih slučajeva povezanih sa NCD. Da bi se preokrenuo ovaj trend, hitno je potreban sveobuhvatan pristup na nivou celog društva.
Uticaj gojaznosti na globalno zdravlje
Samo u 2021. godini, 1,6 miliona prevremenih smrti (pre 70. godine) je direktno pripisano visokom indeksu telesne mase (BMI), u poređenju sa 1,2 miliona smrtnih slučajeva u saobraćajnim nesrećama u istoj godini. Osim smrtnih slučajeva, gojaznost takođe značajno doprinosi godinama proživljenih sa lošim zdravljem. Zapanjujućih 161 milion odraslih godina koji su živeli sa lošim zdravljem zbog NCD-a je moglo da se spreči, a 27% (44 miliona godina) se pripisuje direktno visokom BMI. Za dijabetes tipa 2, ova cifra raste na 55%.
Zaključite da su višak kilograma i gojaznost glavni pokretači nekih od najsmrtonosnijih bolesti na svetu, uključujući rak, kardiovaskularne bolesti i dijabetes. Bez hitne intervencije, globalni teret bolesti povezanih sa gojaznošću će samo nastaviti da eskalira.
Pet ključnih politika za borbu protiv gojaznosti
Stručnjaci su identifikovali pet osnovnih politika za efikasno rešavanje gojaznosti:
Oporezivanje zaslađenih pića (SSB) – Uvođenje poreza na zaslađena pića može smanjiti potrošnju i podstaći zdravije izbore.
Oporezivanje hrane sa visokim sadržajem masti, šećera i soli – Namet na hranu sa visokim sadržajem nezdravih masti, šećera i soli može obeshrabriti njihovu proizvodnju i potrošnju.
Subvencije za zdravu hranu – Pružanje finansijskih podsticaja za voće, povrće i drugu hranljivu hranu čini zdravu ishranu dostupnijom.
Ograničenja marketinga nezdrave hrane za decu – Ograničavanje reklama namenjenih deci pomaže u smanjenju izloženosti nezdravoj hrani u ranom životu.
Porezi i podsticaji za promociju fizičke aktivnosti – Finansijske mere koje podstiču aktivan stil života, kao što su subvencije za teretanu i urbanu infrastrukturu za pešačenje i vožnju biciklom, mogu da igraju vitalnu ulogu.
Uprkos jasnim dokazima koji podržavaju ove strategije, naša analiza je pokazala da većina zemalja ne uspeva da ih efikasno primeni.
Da li su zdravstveni sistemi spremni?
Pripremljenost zdravstvenih sistema za rešavanje problema gojaznosti je takođe alarmantno niska. Među 194 zemlje:
67 zemalja (preko jedne trećine) nije imalo nijedan ili samo jedan od osam indikatora spremnosti.
Samo 13 zemalja ima dovoljno dokaza o dobro pripremljenom zdravstvenom sistemu za upravljanje gojaznošću.
Ovaj nedostatak spremnosti znači da milioni ljudi koji se bore sa gojaznošću ne dobijaju adekvatnu zdravstvenu podršku, što dovodi do viših stopa bolesti koje se mogu sprečiti i prevremene smrti.
Hitan poziv za pristup u celom društvu
Borba protiv gojaznosti zahteva multisektorski odgovor koji uključuje vlade, pružaoce zdravstvenih usluga, preduzeća i pojedince. Holistički pristup mora uključivati:
Jače sprovođenje politike: Vlade treba da daju prioritet primeni svih pet ključnih mera protiv gojaznosti.
Jačanje sistema zdravstvene zaštite: Potrebno je više ulaganja kako bi se osiguralo da zdravstveni radnici mogu ponuditi efikasne programe lečenja i prevencije gojaznosti.
Kampanje za podizanje svesti javnosti: Obrazovanje ljudi o rizicima gojaznosti i promovisanje izbora zdravog načina života trebalo bi da budu prioritet.
Intervencije u zajednici i na radnom mestu: Poslodavci i lokalne zajednice treba da se angažuju u promovisanju aktivnog života i zdrave ishrane.
Zaključak
Epidemija gojaznosti je globalna kriza koja zahteva hitne mere. Bez hitne intervencije, bolesti povezane sa gojaznošću će nastaviti da izazivaju milione prevremenih smrti i predstavljaće ogroman pritisak na zdravstvene sisteme širom sveta. Vlade, zdravstvene organizacije i pojedinci moraju da rade zajedno na sprovođenju efikasnih politika i stvaranju okruženja u kojem su zdraviji izbori lakši za sve.
Usvajanjem proaktivnog pristupa koji obuhvata čitavo društvo, možemo okrenuti tok gojaznosti i izgraditi zdraviju budućnost za generacije koje dolaze.